Smrt Vedarana Puljića, mladog navijača „Sarajeva“ u Širokom Brijegu, otvorila je Pandorinu kutiju nacionalističke retorike, mržnje i netrpeljivosti; dok se ovdašnji mediji upiru ne bi li dokazali ko je prošle nedjelje počeo rat na ulicama Širokog Brijega, navijači Sarajeva pitaju samo jedno - ko je i zašto ubio njihovog mladog sugrađanin.
Kada je, prije četiri godine, nakon navijačkih nereda u Zenici smrtno stradao navijač Željezničara Aner Kasapović, kazali smo - nikada više. Nažalost, još se jednom pokazalo kako brzo zaboravljamo. Četiri godine kasnije, pokazalo se da nismo ništa naučili niti smo izvukli ikakve pouke iz Anerove smrti. U Širokom Brijegu je u nedjelju popodne ubijen Vedran Puljić, navijač Sarajeva. Vedranova smrt pokazala je u punom svjetlu sve licemjerje našeg društva, nespremnost za bilo kakvu vrstu dijaloga, huškačku retoriku medija koji su nas, braneći „svoje“, istoga časa vratili u '90. godine prošlog stoljeća. Vedranova je smrt pokazala da je u BiH patriotizam u pravom smislu posljednje utočište hulja jer su mnogi potrčali da smrt nedužnog mladića umotaju u plašt nacionalističke retorike, pozivajući se idiotski, poput Josipa Bevande, generalnog sekretara NK Širokog, na „prestanak ugrožavanja Hrvata“ i „konačno pronalaženje ubica Joze Leutara“. Ili na one među prosvjednicima iz Sarajeva koji su pozivali na bojkot „banaka koje drže Hrvati“ i „milione maraka koje se iz sarajevskih kladionica odljevaju u Hercegovinu“. Zaboravljamo svi pritom da je Vedran Puljić, 24-godišnji mladić, ubijen jer je išao na nogometnu utakmicu. Njegova smrt je ono što bi nam svima trebalo biti jedino važno, to je sramota sviju nas i teret koji ćemo još dugo nositi na vlastitim plećima.
VIRTUALNI OLIVER KNEZOVIĆ?
„Sve što mi želimo jeste poštena i kvalitetna istraga o tome šta se dolje dešavalo“, kaže nam Adnan Džemidžić, član udruženja građana Navijači Sarajeva. „Sada je lako pričati o tome, no ružno je da se diskutuje o tome ko je počeo nerede. Nije stvar u tome, iako je i to lako dokazati. Zaboravljamo da je u Širokom Brijegu, iz vatrenog oružja, ubijen mladić koji je krenuo na utakmicu. Pa, mi smo prošli pola Evrope navijajući za Sarajevo, nigdje nije bilo incidenata! Stravično je da se na navijače Sarajeva pucalo i to je jedino što je važno. Imamo nekoliko navijača pogođenih mecima, imamo nekoliko auta koja su izrešetana rafalima? Ko je za to kriv?“, pita se Džemidžić, a ono što govori stav je svih navijača koji su se prošle nedjelje krvavih glava vratili iz Hercegovine. „To je bila klasična sačekuša“, jednoglasni su dok pričaju detalje sa ratnog poprišta u koje su se u nedjelju popodne pretvorile ulice Širokog Brijega. Neki od njih tvrde kako su im policajci, dok su pretresali autobuse u kojima su putovali u Hercegovinu govorili „kako će vidjet svog Boga“, da su „najebali“ kada dođu u Široki. Jedan od navijača, sa povezom na glavi, priča kako su oni koji su pucali na njih bili organizovani, da su oni sa oružjem u rukama imali znakove raspoznavanja te da je sve što se u Širokom dešavalo bila dobro smišljena akcija. „Dok smo stajali na ulazu na stadion na nas je bačena kiša kamenica, koje su, kako sada vidimo bile spremljene za nas. Moram objasniti svima koji to ne znaju, mi nismo nosili nikakvo oružje sa sobom, jer smo znali da će naši autobusi biti pretreseni. Kada smo uzvratili onima koji su nas napali, policija se otvoreno stavila na njihovu stranu, počela nas udarati pendrecima, dok su nas nastavljali kamenovati“, priča nam jedan od navijača. Ostali slušaju i potvrđuju njegove tvrdnje. Pitamo ko je i kada pucao na njih. Svi su jednoglasni u odgovoru: „Policija!“ Iako je u Širokom Brijegu uhapšen Oliver Knezović, Sarajlija koji je tokom rata, kao pripadnik jedinice Jusufa Juke Prazine otišao u Hercegovinu, u kojoj je ostao živjeti kao demobilizirani pripadnik Kažnjeničke bojne, niko od navijača Sarajeva ne vjeruje da je Knezović ubio Vedrana Puljića. „Kako to da je priznao pa pobjegao? Jel' on neki virtualni lik?“, govore uglas, tvrdeći kako je Knezović žrtveno janje kojeg treba prinijeti kako bi se sprala odgovornost policije. „Kada je nama presječen put, kojim smo htjeli pomoći našima koji su ostali dalje od nas, dvojica policajaca vade pištolje, pucaju u zrak. Ostali su bili oko pumpe i ništa nisu radili da bi spriječili nasilje. Tada smo vidjeli momka kako leži, tada smo shvatili da se puca po ljudima, Mi smo došli do policije, vikali im da zovu hitnu, jer nam je momak upucan, a ovi su nas prskali sprejom. Tada je nastao kompletan haos.“ Specijalci iz Mostara stigli su, kako tvrde navijači Sarajeva, sat vremena nakon početka sukoba. „Oni su nas suzavcima otjerali iza autobusa, ispaljivali su ga ne u zrak nego direktno nama u leđa, sa nekoliko metara. Kada su se oni pojavili, ovi iz Širokog su se opet ohrabrili i krenuli na nas, ali su ih smirili. Izlazili smo kroz špalir divljaka, rešetali su nas čime su stigli, Bilo je kao u ratu“, pričaju navijači, dodajući kako su njihovi „suborci“, koji su privedeni u policiju, imali poseban tretman. „Kada su ih doveli pred stanicu, prvo su pustili Škriparima da ih premlate, pa su ih tek onda uveli unutra. Kada su se vratili u Sarajevo, pričali su nam kako su ih maltretirali i u policiji“, kaže Aldin Popara iz udruženja Navijači Sarajeva.
POLICIJA NIJE NEVINA
Iako je, gostujući u emisiji Otvoreno, na programu Hrvatske televizije, predsjednik Širokog Brijega Zlatan Mijo Jelić kazao kako se na stadionu u ovom gradu nikada nisu dešavali incidenti, treba se vratiti tek nekoliko dana unazad da se vidi kako je general Jelić kratkog pamćenja ili pak namjerno izvrće istinu. Naime, prije petnaest dana u Širokom je napadnuta grupa navijača Veleža nakon utakmice koju je njihov klub igrao na Pecari, i to nije bio jedini vatreni incident na ovom stadionu. Mostarski su navijači dan kasnije teško optužili tamošnju policiju za brutalnost i vrijeđanje na nacionalnoj osnovi. Kako je za rtm.ba ispričao 27-godišnji Kenan Memić iz Mostara, njega su brutalno, uz vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, poslije utakmice pretukli pripadnici specijalne policije MUP-a, zbog čega je završio u bolnici Južni logor. Svjedočenja navijača Veleža upotpunosti su ista sa onim što su nakon nereda u Širokom pričali navijači Sarajeva. Naime, i pripadnici skupine Red Army stigli su 20-ak minuta prije početka utakmice i već tu ih je dočekala grupa od desetak huligana i kamenovala ih. Jedan kamen je uletio u auto i razbio dva stakla. Ipak, oni su se tu parkirali, policija je napravila uviđaj tog događaja, nakon čega su ušli na stadion. „Oni su počeli kamenovati neka auta, mi smo stajali u koloni. Prišao nam je policajac, jedan s jedne, drugi s druge strane, dvojica specijalaca i rekli su nam da zatvorimo prozore. Nismo ih mogli zatvoriti, kolega im je rekao, ne možemo ih zatvoriti, jer su porazbijani prozori, na šta su oni odmah, njih četvorica-petorica potrčali prema nama, sa sprejevima i u oči nam naštrcali sprejeve“, priča Memić. Kaže da je osjetio strašnu bol, zatim da je refleksno otvorio vrata i izašao iz auta, te krenuo prema 20-ak metara udaljenoj pumpi, gdje je namjeravao isprati oči. Priča da je uspio pretrčati nekoliko metara, ali da su ga dočekali policajci govoreći: „Ulazi u auto, ulazi u auto, balijo!“ Zaštitio je rukama glavu, a specijalci su pendrecima krenuli na njega. Ipak, uspio je ući u auto i sjesti. „Jedan policajac, ne znam da li bih ga sada prepoznao, dva metra je otpilike u njemu bilo, bacio se na auto i rekao: 'Ubij baliju, ubij Turčina, zgazi Turčina, nek' znaju što su došli ovdje', u tom smislu", priča Kenan Memić. Tvrdi da su odmah potom policajci počeli udarati željeznim pendrecima po autu i unutar njega, no mladići su uspjeli auto upaliti i pobjeći u kolonu koja se vraćala za Mostar. Da je policija imalo vodila računa o sigurnosti sviju koji su taj dan bili na utakmici, trebala je pogledati sve ono što se o tome pisalo prije i nakon nje. Naime, na lokalnim širokobriješkim internetskim portalima već se tada znalo da će biti sukoba, a prekomjerna policijska revnost je pozdravljena nakon utakmice. Već tada, dakle, petnaest dana prije ubistva Vedrana Puljića, moglo se naslutiti šta će se dešavati u vrijeme utakmice sa Sarajevom. „Uvik ćemo napast balije jer sama njihova pojava na našem stadionu je provokacija“, „Sami dolazak ovih talibana u ŠB je provokacija i ubuduće kad budu dolazili ostali talibani iz Bosne čekat će ih vatreni doček“, „U cilju uspostavljanja dobrosusjedskih odnosa i promicanja totalitarizma, mi se obvezujemo da ćemo kod sljedeće utakmice Široki-Velež, samo za vas, spremiti jedno 200 palica 300 boca a ako se nađe i 20-tak AK-47 i lijepo vas počastit, a cijeli stadion pjevati "Ide TUTA nosi pušku“, bila su samo neka od razmišljanja forumaša, koji se uopće nisu obazirali na rijetke pozive na razum.
OSUĐENI NA PARANOJU
Iako nas svih ovih dana političari, pokušavajući ubrati koji poen za sebe, bombarduju saopćenjima, pokušavajući objasniti nevidljivu ruku koja stoji iza nemira, kojoj odgovaraju rušilački pohodi na našim ulicama, jasno je kako je krvoproliće u Širokom rezultat poremećenog sistema vrijednosti. Nije rušilački pohod u Širokom Brijegu rezultat tajne sile koja nastoji destabilizirati zemlju, nego je ono posljedica života i sistema u državi u kojoj se djeca već petnaest godina uče da mrze drugo i drugačije. Ono je rezultat društva u kojem je kućni odgoj postao staromodna floskula, a vlastiti se patriotizam i religija ne dokazuju čestitošću i poštenjem, nego gaženjem druge nacije. Kako se, uostalom, u Širokom Brijegu moglo očekivati bilo šta osim smrti Vedrana Puljića kada je u BiH već odavno uspostavljen obrazac po kojem se isplati samo destrukcija i likvidacija svakog ko nam nije simpatičan. Svejedno da li u tramvaju ili na nogometnom stadionu. Jasno je poručeno kako se „mi“ više nećemo prilagođavati drugima, ali mrtva glava pada kada se „oni“ s druge strane odluče pokazati kako se svijet mora prilagođavati njima. I danas, kada se prebrojavaju mrtvi vedrani i aneri jasno nam je kako je ova domaća zadaća dobro urađena. Danima raspravljamo o tome ko je počeo nerede u Širokom, pritom zaboravljajući kako najvažnije pitanje, pričajući o svemu što se tamo dogodilo nije „ko je počeo rat“, nego zašto. Navijačko divljanje već odavno je postalo činjenica bez koje se ne može zamisliti nogomet, navijači Celtica ili Glasgow Rangersa izbjegavaju odlazak na stadione kada igraju ova dva tima, pokušavajući tako preduhitriti nerede i razbijene glave. No, pucati u navijače, a nije prvi put da se to dešava, nešto je što se nije smjelo dogoditi, ma kako oni rabijatni bili. Nije uopće više važno ko je u Širokom prvi bacio kamen, strašno je da je poginuo momak koji je došao gledati utakmicu svoga kluba, radovati se pobjedi ili tugovati zbog poraza. Mi smo, raspravljajući po internetskim forumima ili slušajući izvještaje svojih medija, optužujući druge već sami sebe kaznili na paranoju, izigravanje žrtve i vječito traženje krivice u drugima za vlastite frustracije. A zbog njegove smrti kažnjeni moraju biti svi oni koji su učestvovali u organizaciji utakmice, od članove uprave klubova do najviših policijskih dužnosnika. Zašto je poginuo Vedran Puljić znaju svi oni koji idu na utakmice ove naše čemerne lige, svi koji su se maknuli dalje od svog praga i osjetili kako je to teško biti manjina, bez obzira bio to navijač Sarajeva u Širokom, povratnik Bošnjak u Republiku Srpsku ili homoseksualac u vrijeme ramazana u Sarajevu. Smrt Vedrana Puljića, nažalost, nema veze s nogometom. Ona je rezultat mržnje tri getoizirana plemena koja u Sarajevu, Međugorju ili Dodikovom kriminalno sagrađenom zamku u Banjoj Luci vide izvor svih svojih problema. I okruženi svojima smatraju da imaju legitimno pravo pretući ili ubiti svakoga ko im svojim prisustvom zagadi njihov mali geto. „Ne znam ima li uopće više smisla igrati nogomet. Za nas je susret u Širokom Brijegu završen, nikada ga nećemo igrati“, kazao je Mehmed Janjoš, trener Sarajeva. Nažalost, prvenstvo će se nastaviti, smrt mladića će brzo biti zaboravljena, sve dok se nešto slično opet ne ponovi. Evropa zna kakvi smo, zna da smo naučeni da ne kontroliramo vlastiti bijes i da uživamo u svojoj slobodi tako što se iživljavamo nad drugima. Zato će nas i kazniti. U baražu za SP žrijeb će nam, kojeg li čuda, dodijeliti najtežeg mogućeg protivnika i tako će nas elegantno izbaciti iz aviona koji leti za Južnu Afriku. Biće to Francuska ili Hrvatska. Baš onako kako je to kazao kolega iz Zagreba. Evropa će zbog svega u baražu spojiti nepoželjne. Kako bi nas, nepoželjnih, na SP bilo što manje.
0 Komentara