Kada bilo koja federalna inspekcijska institucija krene u kontrolu poslovanja mikrokreditnih organizacija, inspektori se, nad onim što tamo pronađu, uglavnom iščuđavaju u stilu "pa zar je i to moguće". Ali, razloga za čuđenje zapravo nema, jer čak i zvanična statistika kaže da mikrokreditne organizacije imaju dva do tri puta više kamatne stope od onih po kojima su novac ljudi donedavno posuđivali od Muhameda Alija Gašija...
Prije dvije godine bh. mediji su prenijeli informaciju da je ugledni američki magazinForbes čak pet mikrokreditnih organizacija iz BiH uvrstio među 50 najboljih društava za mikrofinansiranje u svijetu. Odmah po objavljivanju te informacije, na ovom istom mjestu u Danima smo objavili tekst pod naslovom Lihvari bez granica u kojem smo naveli da su kamate na zajmove mikrokreditnih organizacija u BiH bezobrazno visoke, te da ih je valjda stoga ugledni američki magazin uvrstio među 50 najboljih.
Dvije godine kasnije, dakle ovih dana, informacije koje dolaze iz bh. medija o ovdašnjim mikrokreditnim organizacijama su potpuno suprotne od Forbesovih. Pljačke novca, lažni žiranti, neprovjerena dokumentacija, nevjerovatne greške uposlenika i razne druge mahinacije, te, naravno, bezobrazno i bezobzirno visoke kamatne stope, glavna su obilježja mikrokreditnih organizacija u BiH. Danas napisi u bh. medijima o mikrokreditnim organizacijama više podsjećaju na američke novine iz prve polovine prošlog stoljeća, koje su pisale o mafiji, Al Caponeu, prohibiciji, ratovima bandi, pljački, otimačini i sličnom, a nimalo na ono što je pisao Forbes.
No, da ne bude zabune: nisu mikrokreditne organizacije u posljednje dvije godine evoluirale od najboljih na svijetu u podivljala zelenaška društva za mikrofinansiranje. One su takve bile i 2007. kada je Forbes o njima pisao. Jedino ih tada niko nije kontrolirao, a danas to tek ovlaš rade agencije za bankarstvo i odnedavno Federalna uprava za inspekcijske poslove.
Upravo ova posljednja institucija je, naprimjer, prošle sedmice saopćila da je otkrila u jednoj mikrokreditnoj organizaciji kamatu na odobreni kredit od nevjerovatnih 48 posto, te da je u drugom slučaju pronašla da su službenici mikrokreditne organizacije na zajam od 500 KM naplatili isti toliki iznos za obradu kredita! I da cijela stvar bude još gora, tolika obrada kredita naplaćena je ženi koja je nepismena, ženi koja se na dokument potpisala otiskom prsta. Bilo bi zaista krajnje interesantno vidjeti kako bi novinari Forbesa izvijestili o ovim slučajevima.
Naravno, kada neko pročita ovakve stvari, s pravom se može zapitati kakva je to poslovna filozofija i kakvi to ljudi moraju biti pa naplaćivati kamate po 48 posto (usput, kamate su dva do tri puta bile niže kod Muhameda Alija Gašija koji zbog toga leži u zatvoru)? Ili naplatiti obradu kredita nepismenoj ženi u iznosu koji je identičan kreditu? Takvu moralno posrnulu poslovnu filozofiju, ali i iste takve ljude (uz časne izuzetke), danas možemo pronaći u BiH jedino u mikrokreditnim organizacijama. Praktično je gotovo nemoguće naići na takva ponašanja u drugim finansijskim institucijama.
0 Komentara